Opet se radi na oživljavanju putovanja nadzvučnim brzinama. Ovaj puta su se u koštac sa problemima ovakvog letenja, uhvatile dva diva u zrakoplovnoj industriji, NASA i  Lockheed Martin. Čim spomenemo putnički supersonični zrakoplov, odmah nam se u sjećanje vrati veličanstveni Concorde. Zaista je bio poseban i pojavom i tehnologijama koje je nosio u to vrijeme. Ne treba zaboraviti da je Concorde proizveden 1969., a da je službeno poletio 1976. i kao takav letio punih 27 godina. Završetkom ere Concorda, završila je i era nadzvučnog putovanja u putničkom prometu. Niz je problema koje treba prevladati na tim brzinama, a svakako je jadan od većih je ovo:…..

….probijanje zvučnog zida. Dok nadzvučne brzine garantiraju znatne uštede vremena, pogotovo tijekom duljih letova, glavobolje razvojnim timovima zadaje buka koja nastaje probijanjem zvučnog zida. Ako uzmemo u obzir da je probijanje zvučnog zida zabranjeno nad tlom mnogih razvijenih zemalja, jedna od prepreka koje treba savladati ili još bolje zaobići jest upravo prekomjerna buka. Tu nastupa NASA i čuveni Skunk Works, razvojni odjel poznatog proizvođaća zrakoplova,  Lockheed Martina. Oni će razviti i proizvesti eksperimentalni zrakoplov, koji će naravno, morati ispoštivati i neke zadane uvjete, a to su: krstarenje brzinom većom od 1.500 km/h na visini od 16,75 km s time da percipirana buka ne smije prijeći onu lupanja vratima automobila, dakle 75 dB. Negdje oko 2022. god. NASA bi preuzela zrakoplov na dodatna testiranja iznad nekoliko gradova i nakon opsežnih mjerenja buke, uputila prijedlog zakona o prometovanju ovakvih zrakoplova, što bi u konačnici stvorilo pravni oblik za uporabu supersoničnih putničkih aviona.